Vi ste ovde: PočetakIntervjuiSlovački „veliki narativ“ u udžbenicima istorije (1)

Slovački „veliki narativ“ u udžbenicima istorije (1)

petak, 27. novembar 2015.

Dr Slávka Otčenášová je asistent-profesor na Odeljenju za istoriju Univerziteta Pavol Jozef Šafárik u Košicama u Slovačkoj. Njene glavne teme istraživanja odnose se na probleme istoriografije, pitanja kolektivnih identiteta i kolektivnog pamćenja, konstrukcije istorijskih mitova i stereotipa, ideologije nacionalizma i stvaranja nacionalnih država, analize izvora usmene istorije, izučavanja istorijskih udžbenika i izučavanja istorijskog fenomena promena  predstava prošlosti. Nakon sticanja diplome na Centralnoevropskom Univerzitetu u Budimpešti (2006) i odbrane doktorata na Univerzitetu Prešov (2010) Otčenášová je pohađala nekoliko posledoktorskih programa u inostranstvu (Kolumbija Univerzitet u Nju Jorku, Univerzitet u Beču, Univerzitet Sorbona u Parizu, Univerzitet Eötvös Loránd u Budimpešti). Već dugo vremena ona je aktivno uključena u razvoj dijaloga između mladih slovačkih i mađarskih istoričara; ovaj dijalog uspostavljen je sa ciljem dostizanja većeg stepena razumevanja i neke vrste „istorijskog“ pomirenja dva naroda. 

 

Kao koeditor knjige Neznámy sused (Nepoznati sused) bila je nagrađena kolektivnim priznanjem “Dobar sused” koje su dodelili zajedno ministri spoljnih poslova Slovačke Republike i Mađarske za razvijanje dobrih odnosa i dijaloga između dve države. Koeditor je i knjige Remembering the City – A Guide through the Past of Košice, koja se bavi multikulturnom i multietničkom istorijom grada u istočnoj Slovačkoj. Ova knjiga je bila nominirana za priznanje „Knjiga godine“ koju dodeljuje Slovačko istorijsko društvo pri Slovačkoj Akademiji Nauka. Njen najnoviji međunarodni projekat je zbirka radova naslovljena Shifting Discourses on Central European Histories (Otčenášová je koeditor sa Csaba Zahorán) u kojem mladi slovački i mađarski autori iz domena humanistike predstavljaju svoja viđenja zajedničke prošlosti i naročito zajedničkih sadržaja nacionalnih istorija u regionu Srednje Evrope.  

 

Internet bilten: Dobar dan. Najlepše zahvaljujemo na intervjuu koji će nam pružiti uvid u slovački kontekst problema nastave i udžbenika istorije. Ono što nas posebno interesuje su udžbeničke interpretacije u domenu međuetničkih odnosa i negativnih stereotipa u odnosu na manjinske etničke grupe i susedne narode. 

 

Slavka Otčenašova: Dobar dan. Hvala redakciji “Internet biltena” na pozivu. Biće mi veliko zadovoljstvo da odgovorim na vašsa pitanja.

 

 

Internet bilten: Ukoliko smo dobro razumeli, u vašim radovima o savremenim slovačkim udžbenicima vi ističete period međuratne Čehoslovačke kao formativnu epohu u nastanku osnovnih slovačkih državotvornih mitova i negativnih stereotipa o „Drugom“? 

 

Slavka Otčenašova: Da, u pravu ste. Karakter inerpretacije istorijske uloge manjinskih grupa u narativu savremenih udžbenika u Slovačkoj u značajnoj meri je utemeljen u tradiciji pisanja koja je ustanovljena u međuratnom periodu. Kada je Čehoslovačka formirana 1918. mnoge etničke grupe i teritorije sa različitim stepenom istorijskog, političkog i ekonomskog razvoja ušle su u sastav nove države. Naime, postojanje Čehoslovačke Republike – države koja je nastala na kombinaciji istorijskih i etničkih principa, formirana od dve istorijski različite pokrajine sa velikim brojem manjinskih zajednica – trebalo je učiniti legitimnim.

 

Jedan od osnovnih pristupa političkih elita bio je da se potraže događaji u prošlosti koji bi pružili istorijsku legitimaciju konceptu integralne čehoslovačke nacije, koja je bila proklamovana ustavom iz 1920. godine. Koncept čehoslovačke nacije bio je stavljen u dejstvo kako bi se u numeričkom smislu pariralo brojnim zajednicama nacionalnih manjina, koje su živele u ČSR. Ovo se naročito odnosi na etničke Nemce i Mađare koji su bili eksplicitno isključeni iz bilo kakvog državotvornog statusa.  Tako se predstava “Drugog” u čehoslovačkim udžbenicima iz međuratnog perioda gotovo u potpunosti koncentriše na etničke Nemce i Mađare. Drugi etnički kolektiviteti ili teritorije u susedstvu nisu uzimani u obzir. Na primer, svega jedan udžbenik uopšte pominje oblast i stanovništvo Zakarpatske Rutenije koja je bila deo ČSR u ovom periodu.  

 

Mađari i Nemci su u udžbenicima uobičajeno predstavljeni kao strani ekspanzionisti koji su okupirali zemlje koje istorijski pripadaju Česima i Slovacima izazivajući slom srednjevekovnih slovenskih država i infiltrirajući se u postojeće društvene strukture sa jedinim ciljem – da osvoje i potisnu autohtoni slovenski živalj. Negativna slika Nemaca i Mađara bila je osnažena prikazivanjem Austro-Ugarske Monarhije kao tamnice nenemačkih i nemađarskih naroda. Ovaj pristup doprinosio je jačanju pozitivne slike ČSR kao slobodne zemlje koja omogućuje dugo očekivani i zasluženi demokratski razvoj Čeha i Slovaka.  

 

Internet bilten: U vašim radovima o razvoju udžbenika u Slovačkoj vi takođe stavljate fokus i na period slovačke marionetske države 1939-1945. Kakve promene u narativu udžbenika nastaju u ovo vreme? 

 

Slavka Otčenašova: Da, drugi izvor savremenih udžbeničkih interpretacija istorijske uloge nacionalnih manjina u Slovačkoj potiče iz narativa koji su se razvijali tokom Drugog svetskog rata. Koncept slovačke nacionalne istorije nastao u ovom periodu zasnivao se na dva osnovna principa: na isticanju 1) slovačke emancipacije u odnosu na Čehe i kulturne superiornosti nad “Drugima” i 2) na katolicizmu. Rano prihvatanje hrišćanstva od strane velikomoravskih vladara u Srednjem veku i autohtono slovensko bogosluženje tumačeno je u udžbenicima kao civilizacijsko postignuće koje je učinilo slovačku naciju posebnom i kulturno superiornom u odnosu na susedne narode (Mađare naročito). Ovi civilizacijski elementi doprineli su da se slovački narod sačuva i dostojanstveno podnese period mađarske prevlasti. Nepostojanje kontinuiteta državnosti u Slovačkoj nacionalnoj istoriji bilo je nadomešćeno isticanjem herojskog karaktera slovačke nacije koja je predstavljena kao nacija od izuzetnog značaja u evropskom kontekstu. Očigledno inspirisani južnoslovenskim autorima, slovački udžbenici u periodu marionetske države opisivali su Slovake kao branioce Hrišćanstva pred Otomanskom ekspanzijom. 

 

Raspad Čehoslovačke 1939. i naknadne promene granica u korist Mađarske, kao i međunarodna dominacija Nemačke promenili su percepciju “Drugog” u Slovačkim udžbenicima istorije. Nemci su prikazivani sa mnogo većim uvažavanjem nego što je to bio slučaj u međuratnom periodu. U domenu srednjevekovne istorije ističe se naročito nemačka pobeda nad Mađarima 955. na reci Leh. Jedna od posledica ove bitke bilo je “pacifikovanje” Mađara koji od tog vremena odustaju od novih invazija i menjaju svoj način života. Oni se prilagođavaju načinu života svojih slovenskih suseda od kojih prihvataju elemente civilizovanog načina života. Takav narativ opet podcrtava kulturnu inferiornost Mađara.  

 

U novim političkim okolnostima tokom Drugog svetskog rata percepcija Čeha u slovačkim udžbenicima pretrpela je značajne promene. Nekadašnja najbliskija bratska nacija postala je strani element u slovačkoj istoriji. Česima nije pridavan veliki značaj u slovačkim udžbenicima, a njihova slika bila je uglavnom negativna. Jevreji su takođe predstavljeni negativno kao saradnici stranih osvajača koji rade protiv interesa slovačke nacije.   

 

Isticanje katolicizma bio je alternativni koncept formiranja kolektivnog identiteta u udžbenicima nastalim u periodu Drugog svetskog rata. Svi drugi religijski sistemi kao Islam, Husitizam ili Luteranizam odbačeni su kao antinomije, kao pogrešni i strani elementi opstrukcije u slovačkoj istoriji.   

 

Internet bilten: Kakve promene doživljava slovački “veliki narativ” u periodu socijalizma? Da li se konstitutivni elementi državotvorne legitimacije naziru i u oficijelnom jeziku režima koji je barem formalno proklamovao internacionalističke vrednosti?  

 

Slavka Otčenašova: Posle 1948, u promenjenom političkom kontekstu, kada je Komunistička partija preuzela vlast u Čehoslovačkoj, nastala je nova potreba u slovačkoj istoriografiji – da se formira i javno promoviše nacionalni narativ sa marksističkim predznakom. Iako su prethodne tradicije istorijskog narativa bile deklarativno odbačene kao nezadovoljavajuće, novi model nacionalne istorije se opet u velikoj meri zasnivao na prethodnim tradicijama.  Ovo se naročito odnosi na drugu polovinu 60-ih godina prošlog veka kada se slovačka istoriografija i udžbenici istorije vraćaju temama iz nacionalne istorije. Mnogo tekstova posvećeno je onim trenucima u nacionalnoj istoriji koji su se mogli tumačiti kao značajni u smislu saradnje i uzajamnih češko-slovačkih odnosa. Slično kao i u međuratnom periodu glavne teme udžbenika u socijalističkom period bile su: istorija Velikomoravske Kneževine, Husitski pokret i saradnja predstavnika slovačke i češke nacionalne inteligencije u XIX veku. Narativ o civilizacijskoj izuzetnosti Velikomoravske države i njenom kasnijem velikom kulturnom uticaju na okolne narode (u prvom redu Mađare) preuzet je iz tradicije pisanja udžbenika u prethodnom periodu. U ovom kontekstu on ima jedan jasni degradirajući ton prema Mađarima koji se predstavljaju kao kulturno i civilizacijski inferioran element.

 

U domenu etničkih konotacija, a u skladu sa blokovskom pripadnošću Čehoslovačke svi analizirani udžbenici sadržali su narative koji su iskazivali snažnu identifikaciju pripadnosti Čeha i Slovaka velikoj grupi slovenskih naroda. Često je podvlačena pan-Slovenska teza Jana Kolara da “će odbrambena borba malih porobljenih slovenskih uvek imati podršku Ruske nacije”. Ističe se takođe i teza o izuzetnom karakteru Slovena: “Sloveni se ubrajaju među  najstarije stanovnike Evrope”.  

 

S druge strane, u osnovi drugačija interpretativna paradigma primenjena je u stvaranju slike Mađara i Nemaca.  Oni su bili predstavljeni kao okupatori i podjarmljivači u etničkom i klasnom smislu. Na primer u jednom udžbeniku stoji: “Od Slovena u oblasti reke Labe samo su Sorbi preživeli; svi drugi pobijeni su od nemačkih feudalaca. Znači, “Drugost” je u ovom slučaju identifikovana na bazi klasne i etničke pripadnosti.   

 

Doduše, u određenim situacijama klasni princip bio je postavljen iznad etničkog u identifikovanju grupe kojoj se u klasnom smislu pripada (in-group) i one koja je klasno suprotstavljena (out-group). To se vidi u interpretaciji Husitskog pokreta čiji nadnacionalni karakter se stalno ističe: “Iako je uticao na snaženje češkog nacionalnog ponosa, on je takođe uporno zastupao principe međunarodne solidarnosti. Nemački knezovi bili su poraženi, ali nemački proletarijat postao je saveznik Husita kod kuće, kao i spolja.” Još jedan primer u kojem je klasni model rezonovanja nadjačao etničke konotacije imamo u tumačenju nastanka Ugarske Kraljevine u srednjem veku: “Slovački, kao i mađarski kmetovi bunili su se protiv osnivanja feudalne vlasti u Ugarskoj. Slovački seljaci i mađarski pastiri i njihove vođe organizovali su anti-feudalne paganske pobune.”    

 

Etnički Jevreji i Turci takođe se pojavljuju u ulozi “Drugog”, ali negativna slika koja se odnosi na njih ne proističe neposredno iz etno-religijskog razlikovanja kao što je to bio slučaj u udžbenicima iz međuratnog perioda ili perioda Drugog sv. rata. Na njih se, naime, odnosila osuda zbog nepravične ekonomske eksploatacije kojima su podvrgavali Slovake. U jednom udžbeniku stoji: “Život u oblastima koje su okupirali Turci bio je težak. Međutim, ljudi su patili najviše na slovačko (zapravo mađarsko)-turskoj graničnoj oblasti gde su obe strane sakupljale poreze od njih.” Jevreji iz Galicije su optuživani zbog ekstremnog nasilja koje su primenjivali u Slovačkoj kao zakupci poreza u službi mađarskih vlasti.    

 

Uopšteno govoreći, analiza udžbenika istorije objavljenih u Slovačkoj između 1948. i 1989. pokazala je da je socijalistički koncept nacionalne istorije počivao na dva principa – na teoriji klasne borbe i na romantizovanom nacionalističkom pristupu prošlosti.

 

 

Literatura

Izvori

Polemike

Interaktivna mapa sećanja

 

interaktivna_mapa_secanja

Literatura

REDAKCIJA

Dr Aleksandar R. Miletić, glavni i odgovorni urednik

Dr Srđan Milošević, zamenik glavnog i odgovornog urednika

Kontakt: aleksandar.miletic@internetbilten.com